Sde Boker (hebrejski: שְׂדֵה בּוֹקֵר, doslovno: Polje stada) je kibuc u pustinji Negev na jugu Izraela. Najpoznatiji je kao mjesto umirovljenja prvog izraelskog premijera, Davida Ben-Guriona, i nalazi se pod jurisdikcijom Regionalnog vijeća Ramat HaNegev. U 2019. godini imao je 479 stanovnika. Velika poljoprivredna farma ili malo selo postojalo je ovdje u ranom islamskom razdoblju, od kasnog 7. stoljeća do ranog 9. stoljeća. Ovdje postoje ostaci desetaka građevina, uključujući džamiju u blizini koje su pronađeni stotine arapskih natpisa. Moderni kibuc osnovan je 15. svibnja 1952. godine od strane bivših vojnika, uključujući Yehoshua Cohena koji je 1948. godine ubio izaslanike Ujedinjenih naroda Folkea Bernadottea i Andrého Sérota. Godine 1953. premijer David Ben-Gurion dao je ostavku na dužnost i preselio se u kibuc. Iako se vratio u politiku 1955. godine, nastavio je živjeti u kibucu sve do svoje smrti 1973. godine, kada je pokopan u blizini u Midreshet Ben-Gurion uz svoju suprugu Paulu Ben-Gurion. Ben-Gurion se preselio u kibuc inspiriran svojom vizijom kultiviranja pustinje Negev i izgradnje okolnih gradova poput Jeruhama i Dimone. Vjerovao je da će Negev s vremenom postati dom mnogim Židovima koji će se preseliti u Izrael, i osjećao je da je Sde Boker pionir i primjer za ono što bi trebalo uslijediti. Njegov dom kasnije je pretvoren u muzej. U svojim službenim spisima Ben-Gurion često je razmišljao o svojim naporima za oživljavanje Negeva: Pustinja nam pruža najbolju priliku da počnemo iznova. Ovo je vitalni element našeg preporoda u Izraelu. Jer u savladavanju prirode čovjek uči kontrolirati sebe. U tom smislu, više praktičnom nego mističnom, definiram naše Otkupiteljsko djelo na ovoj zemlji. Izrael mora nastaviti kultivirati svoju nacionalnost i predstavljati židovski narod bez odricanja od svoje slavne prošlosti. Mora to zaslužiti—što nije mali zadatak—pravo koje se može steći samo u pustinji. Kada sam danas pogledao kroz prozor i vidio drvo koje stoji preda mnom, prizor je probudio u meni veći osjećaj ljepote i osobnog zadovoljstva nego svi šume koje sam prošao u Švicarskoj i Skandinaviji. Jer svako drvo u ovom mjestu smo zasadili i zalijevali vodom koju smo osigurali uz cijenu brojnih napora. Zašto majka voli svoju djecu? Jer su njezina kreacija. Zašto Židov osjeća povezanost s Izraelom? Jer sve ovdje još uvijek treba biti ostvareno. Ovisi samo o njemu da sudjeluje u ovom povlaštenom činu stvaranja. Drveće u Sde Bokeru govori mi drugačije nego drveće zasađeno drugdje. Ne samo zato što sam sudjelovao u njihovom sadnji i održavanju, već i zato što su dar čovjeka prirodi i dar Židova kompostu njihove kulture. Wikipedia