Меша стела
Опис
Meša stela, poznata i kao Moapski kamen, je stela datovana oko 840. godine pre nove ere koja sadrži značajan kanaanski natpis u ime kralja Meše iz Moaba (kraljevstvo koje se nalazilo na području današnjeg Jordana). Meša priča kako je Kemoš, bog Moaba, bio ljut na svoj narod i dozvolio im da budu podjarmljeni od strane Kraljevstva Izraela, ali je na kraju Kemoš pomogao Meši da zbaci jaram Izraela i obnovi zemlje Moaba. Meša takođe opisuje svoje mnoge građevinske projekte. Napisana je u varijanti feničanskog pisma, blisko povezanog sa starohebrejskim pismom.
Kamen je otkrio netaknut Frederik Avgustus Klajn, anglikanski misionar, na lokalitetu drevnog Dibona (sada Diban, Jordan), u avgustu 1868. godine. "Otisak" (papir-maše otisak) je napravio lokalni Arapin u ime Šarla Simona Klermon-Ganoa, arheologa iz francuskog konzulata u Jerusalimu. Sledeće godine, stela je razbijena na nekoliko fragmenata od strane plemena Bani Hamida, što se smatralo činom prkosa protiv osmanskih vlasti koje su vršile pritisak na Beduine da predaju stelu kako bi bila data Nemačkoj. Klermon-Gano je kasnije uspeo da pribavi fragmente i sastavi ih zahvaljujući otisku napravljenom pre uništenja stele.
Meša stela, prvi veliki epigrafski kanaanski natpis pronađen u regionu Palestine, najduži natpis iz gvozdenog doba ikada pronađen u regionu, predstavlja glavni dokaz za moapski jezik i "kamen temeljac semitske epigrafije" i istorije. Stela, čija priča paralelno, sa nekim razlikama, prati epizodu iz Biblijske Knjige o Kraljevima [2Car 3:4 -28], pruža neprocenjive informacije o moapskom jeziku i političkom odnosu između Moaba i Izraela u jednom trenutku u 9. veku pre nove ere. To je najopsežniji natpis ikada pronađen koji se odnosi na kraljevstvo Izraela ("Dom Omrija"); sadrži najraniji siguran vanbiblijski pomen izraelskog boga Jahve. Takođe je jedan od četiri poznata savremena natpisa koji sadrže ime Izraela, ostali su Merneptah stela, Tel Dan stela i jedan od Kurkh monolita. Njena autentičnost je bila osporavana tokom godina, a neki biblijski minimalisti sugerišu da tekst nije bio istorijski, već biblijska alegorija. Sama stela se danas smatra autentičnom i istorijskom od strane velike većine biblijskih arheologa.
Stela je deo kolekcije muzeja Luvr u Parizu, Francuska, od 1873. godine. Jordan zahteva njen povratak na mesto porekla od 2014. godine.
линкови
слике
видео
Moabite Stone (Mesha Stele)
информације из речника
Mesha
middle district, Vulgate, Messa.
(1.) A plain in that part of the boundaries of Arabia inhabited by the descendants of Joktan (Gen 10:30).
(2.) Heb. meysh'a, "deliverance," the eldest son of Caleb (1Chr 2:42), and brother of Jerahmeel.
(3.) Heb. id, a king of Moab, the son of Chemosh-Gad, a man of great wealth in flocks and herds (2Kings 3:4). After the death of Ahab at Ramoth-Gilead, Mesha shook off the yoke of Israel; but on the ascension of Jehoram to the throne of Israel, that king sought the help of Jehoshaphat in an attempt to reduce the Moabites again to their former condition. The united armies of the two kings came unexpectedly on the army of the Moabites, and gained over them an easy victory. The whole land was devastated by the conquering armies, and Mesha sought refuge in his last stronghold, Kir-harasheth (q.v.). Reduced to despair, he ascended the wall of the city, and there, in the sight of the allied armies, offered his first-born son a sacrifice to Chemosh, the fire-god of the Moabites. This fearful spectacle filled the beholders with horror, and they retired from before the besieged city, and recrossed the Jordan laden with spoil (2Kings 3:25-27).
The exploits of Mesha are recorded in the Phoenician inscription on a block of black basalt found at Dibon, in Moab, usually called the "Moabite stone" (q.v.).
EBD - Easton's Bible Dictionary