Меша стела
Опис
Meša stel, takođe poznat kao Moavski kamen, je stel datovan oko 840. godine pre nove ere, koji sadrži značajan kanaanski natpis u ime kralja Meše iz Moava (kraljevstvo koje se nalazilo u savremenom Jordanu). Meša priča kako je Kemoš, bog Moava, bio ljut na svoj narod i dozvolio im da budu potčinjeni Kraljevstvu Izraela, ali je na kraju Kemoš pomogao Meši da zbaci jaram Izraela i obnovi zemlje Moava. Meša takođe opisuje svoje mnoge građevinske projekte. Natpis je napisan u varijanti feničanskog pisma, blisko povezanog sa paleo-hebrejskim pismom.
Kamen je otkrio netaknut Fridrik Avgustus Klajn, anglikanski misionar, na lokalitetu drevnog Dibona (sada Dhiban, Jordan), u avgustu 1868. godine. "Otisak" (papier-mâché otisak) je načinio lokalni Arapin u ime Šarla Simona Klermon-Ganoa, arheologa iz francuskog konzulata u Jerusalimu. Sledeće godine, stel je razbijen u nekoliko fragmenata od strane plemena Bani Hamida, što se smatralo činom prkosa protiv osmanskih vlasti koje su vršile pritisak na Beduine da predaju stel kako bi ga predali Nemačkoj. Klermon-Gano je kasnije uspeo da pribavi fragmente i sastavi ih zahvaljujući otisku napravljenom pre uništenja stela.
Meša stel, prvi veliki epigrafski kanaanski natpis pronađen u regionu Palestine, najduži natpis iz gvozdenog doba ikada pronađen u regionu, predstavlja glavni dokaz za moavski jezik i je "kamen temeljac semitske epigrafike" i istorije. Stel, čija priča paralelno, sa nekim razlikama, prati epizodu u Bibliji u Knjigama o Kraljevima [2Car 3:4 -28], pruža neprocenjive informacije o moavskom jeziku i političkom odnosu između Moava i Izraela u jednom trenutku u 9. veku pre nove ere. To je najopsežniji natpis ikada pronađen koji se odnosi na kraljevstvo Izraela ("Dom Omrija"); sadrži najraniji siguran vanbiblijski pomen izraelskog boga Jahvea. Takođe je jedan od četiri poznata savremena natpisa koji sadrže ime Izraela, ostali su Merneptah stel, Tel Dan stel i jedan od Kurkh monolita. Njegova autentičnost je osporavana tokom godina, a neki biblijski minimalisti sugerišu da tekst nije bio istorijski, već biblijska alegorija. Sam stel se danas smatra autentičnim i istorijskim od strane velike većine biblijskih arheologa.
Stel je deo kolekcije Luvra u Parizu, Francuska, od 1873. godine. Jordan zahteva njegov povratak na mesto porekla od 2014. godine.
Vikipedija
линкови
слике
видео
Moabite Stone (Mesha Stele)
Mapa
информације из речника
Mesha
middle district, Vulgate, Messa.
(1.) A plain in that part of the boundaries of Arabia inhabited by the descendants of Joktan (Gen 10:30).
(2.) Heb. meysh'a, "deliverance," the eldest son of Caleb (1Chr 2:42), and brother of Jerahmeel.
(3.) Heb. id, a king of Moab, the son of Chemosh-Gad, a man of great wealth in flocks and herds (2Kings 3:4). After the death of Ahab at Ramoth-Gilead, Mesha shook off the yoke of Israel; but on the ascension of Jehoram to the throne of Israel, that king sought the help of Jehoshaphat in an attempt to reduce the Moabites again to their former condition. The united armies of the two kings came unexpectedly on the army of the Moabites, and gained over them an easy victory. The whole land was devastated by the conquering armies, and Mesha sought refuge in his last stronghold, Kir-harasheth (q.v.). Reduced to despair, he ascended the wall of the city, and there, in the sight of the allied armies, offered his first-born son a sacrifice to Chemosh, the fire-god of the Moabites. This fearful spectacle filled the beholders with horror, and they retired from before the besieged city, and recrossed the Jordan laden with spoil (2Kings 3:25-27).
The exploits of Mesha are recorded in the Phoenician inscription on a block of black basalt found at Dibon, in Moab, usually called the "Moabite stone" (q.v.).
EBD - Easton's Bible Dictionary